U ovom zbunjujućem razdoblju prisjetih se jednog prijašnjeg zapisa. Čini se da nam je poljuljana sigurnost. Kod mnogih primjećujem sklonost traženju odgovora izvana, od neke institucije ili autoritativne osobe. No sklon sam tvrdnji da nam je svima važno iznaći vlastiti odgovor i put. Postoje trenuci kad nam je zakoračiti u nepoznato, neprohodno....
Nemamo nadzora nad time tko nas donosi na svijet, ne možemo utjecati na tijek našeg odgoja, ne možemo natjerati kulturu da odjednom postane gostoljubiva. No dobra je vijest da čak i nakon povrede, čak i u zarobljenom stanju možemo vratiti svoj život. (C. P. Estes) Kako? Smionim ulaskom u vlastiti proces samo-istraživanja potaknutim već dobro...
Danas, navodno, najdepresivniji dan u godini. Gledam kroz prozor, magla miluje grane stabala u parku, depresivno? Ili možda lijepo? Ovisi o načinu gledanja. Puno toga ovisi o načinu gledanja, a to se uči i vježba. Uče nas tome roditelji, učitelji, novine, televizija ponekad i psiholozi, sa svojim načinom gledanja, koji su godinama pročišćavali,...
Ne mogu voljeti drugog ako ne volim sebe. Ne mogu zavoljeti sebe ako ne poznajem sebe. Ljubav i istina idu ruku pod ruku, u meni samom, u mojoj svjesnosti i načinu izražavanja. Mogu biti blizak s drugima ako nisam otuđen od sebe. Biti osoba znači upravo to, to jest ne biti netko drugi ili nešto drugo, puki objekt samo...
Biti u dodiru s ovim što jest, što gledam, slušam, dodirujem, kušam, a ne s mislima o tome. Čini se jednostavno, ali je izazov. Primijetio sam to nakon jedne četverodnevne radionice devedesetih tijekom edukacije za Gestalt terapeuta. Umjesto obilja emocija - jednostavni pokreti - svjesnost dok hodamo, sijedimo, ležimo, gledamo... I tek četvrti dan...
Važno je naučiti biti sam! Za to ne postoji recept, ali postoji razlog. Recept ne postoji jer svatko uči biti sam na svoj način kad shvati da je to važno. Kad naučimo biti sami, umijemo biti i s drugima. Umjetnik samoće ujedno je umjetnik zajedništva jer od drugih ne očekuje ništa osim da budu to što jesu. Iskustvo samoće...
Svaki put kad prebacujemo odgovornost na okolnosti ili druge ljude gubimo djelić sebe. Često u svojim životima preuzimamo tuđe odgovornosti ili očekivanja. Tako u sebe usađujemo tuđe stavove, navike i ciljeve. S druge strane, od drugih očekujemo da se pobrinu za nas.
Martin Buber opisuje "Ja-Ti" i "Ja-Ono" odnose. Ja ne postoji bez odnosa, ili smo u Ja - Ti ili u Ja -Ono odnosu. Ta dva tipa odnosa se ritmički izmjenjuju jer su oba važna za život. Ja-Ti odnos se događa kada se susretnu dvije osobe kao osobe, pri čemu je svaka osoba otvorena, pod utjecajem druge, reagira na drugu i odgovorna je, te obje poštuju ...
Život je dovoljan. Poput vode niti život ne treba dodatke. Ne moramo piti ništa drugo jer je voda dovoljna za obnavljanje tijela. Dovoljno je osjećati život, čisti život i duša se obnavlja. Dok pijemo vodu u nama se ponovno obnavlja njen čisti okus. To može biti dobra vježba buđenja čistog življenja jer smo skloni popustiti uvjerenjima, pa i sami...