Čujem vjetar i ne da mi se van, ali što je to vani? U toploj sam sobi, u toplom krevetu sam. Ali što je to u-nutra. Moja svijest možda? Svijest o tome da mi je toplo unutra, ali je moja svijest i to da je vani možda hladno jer bura puše. I jedno i drugo je svijesnost. Ali gdje je...
prozračja među riječima
https://m.youtube.com/watch?v=3zZraU2QkTA&feature=share
Moglo bi biti lako i malo za to treba.Jedan obrok - dvaNakon sna.Pa šetnja duga susret i riječ - dv'jeS namjernikom pokraj puta.No kako životNe stane u riječiPolako se vraćamTišini da me liječiPa krajem dana Običavam sjestiDok sumrak ne stišaSve utiske i vijesti.Da, moglo bi biti lakoMalo još za to treba Tek poglavlje dvaPrije sna.
Sve je pomalo kuhanje, kuha oko nas, u sebi kuhamo ili nam je mama odavno nešto skuhala pa se sjećamo. Najdraže su mi bili mamine torte i bakine lepinje. Sve je kuhanje, a mi papamo kao djeca čokolino. I probavljamo, ponekad dugo, dugo. Psihoterapija je zapravo probavljanje kroz osobnu i kolektivnu povijest neprobavljenih obroka. Ima tu svega i...
Volim kuhati juhu. Jednostavno ubacim svega po malo i pustim da se na laganoj vatri kuha. Liječi me kad mogu sam sebi pripremiti smjesu vlastite spontanosti u odabiru onoga što se našlo u vrtu, hladnjaku, na polici, u mojim mislima, osjećajima, sve promiješano kuhačom jutarnjeg nedjeljnog dana nakon lijepe večeri u društvu neobičnih ljudi što se...
Sjećam se moje mame, danas. Uskoro mi je rođendan pa se sjećam nje i nekih fotki iz razdoblja ranog djetinjstva. Svi smo izgleda na fotkama bili sretni. Ona i ja, a na rijetkima vidim - izgleda da je i tata bio sretan. U ovaj nedjeljni dan želim tako vjerovati. Slijedile su različite zgode i nezgode, anegdote i ona neka iskustva...
Ponekad se pojave proročke misli neočekivano u umu usputnog motocikliste koji je sve bitno shvatio prije no što je bio podvrgnut šok-terapiji nakon koje je krenuo na dugi put kroz preriju, motociklom. Sve je ovdje rekao ukratko. Taj motociklista je glavni lik romana, možda i autor romana, možda i netko od nas. Samo ću prepisati.
"Mi uzimamo mnoštvo...
Te 1984. sam student prve godine psihologije, vraćam se u Josipdol iz Rijeke kasnim vlakom i presjedam u Oštarijama kao i obično. Ali poput mnogih mojih vršnjaka koji su se iz različitih razloga našli na raskršću u Oštarijama niti ja nisam znao da je HŽ (ili JŽ?) nekoliko dana ranije uveo novi vozni red tako da brzi vlak Zagreb-Split sada...
Postoji nešto što bih nazvao predstavljanje. Objasnio bih to kao naviku da stavljamo sebe ispred sebe pred drugima. I nije problem ako pred-stavljeno sebe slijedi izvorni impuls. Ali ponekad sebe-predstavljenost postane jedino uporište za identitet - kada se glumac posve izgubi u ulozi. Moguće je ili je možda nekad bilo moguće otići u pustinju ili...
Introvert sam i ne znam otkud mi ta želja da nešto objavim onda kad nemam ništa na umu. I budući nisam fotogeničan, a moj mačak jest objavim njegovu fotku. Nisam mu nikad zahvalio. A trebao bih. To ustvari nije niti moj mačak nego susjedov. On me usvoji kad dođem u Josipdol jer mu svaki puta donesem Deine bestes sensitive...
Sjedim, primjećujem ovaj osjećaj, misao, nešto. Proći će. Doći novo nešto. Problem je da se pecamo. Problem je da se želimo riješiti nečega. Ili zadobiti nešto. Bilo što. To nešto teče do novog nečeg. Ako mislimo da možemo upravljati varamo se. Imamo volan u rukama, ali sklisko je. Nizbrdica. Poledica. Nema ničega za što bi se mogli uhvatiti osim...