To neko ja koje bi se svidjelo, to neko ja koje bi uživalo, osjećalo sigurnost… hvatalo se za odnose, za slatke kolačiće, za račun u banci. Za bračno stanje, za misli misli misli. Za besmisli. To neko ja treba dobro izbatinati. A pogotovo filozofska nastojanja il' ono završio sam ovo, završio sam ono. Ili gle kako sam ja to samo...
Još jedna injekcija optimizma i mudrosti gospođe S. koja ovih dana uglavnom provodi u vrtu pljeveći travu. Ima je puno jer su kiše bile obilne. I mlade kozice rastu i to joj je velika ljubav, kaže. Jutros su joj koze dale 6 litara mlijeka od kojeg pravi sir. Sada je suprug s njima u šetnji obližnjom šumom, one ga prate...
Kako razgovarati? Ovih dana često se postavlja ovo pitanje. Kada se susretnemo sa potresnim, zbunjujućim događajima, iskustvima za koje nam se čini da nadilaze našu sposobnost razumijevanja, razgovor je važan za procesuiranje osjećaja i misli koje preplavljuju. Ipak u ovom tekstu nemam namjeru pisati kako razgovarati u konkretnoj potresnoj...
Jednom kad se osmjelimo tj kad nam postane navika ulaziti u vlastitu tajnu unatoč kaosu što ju okružuje polako postajemo osjetljivi i za tajnu drugih. I možemo ih pratiti kroz njihov vlastiti kaos do njihove vlastite tajne postojanja-postajanja osobom (ovo se modernim riječnikom zove psihoterapija, ali ima tu i drugih naziva kao prijateljstvo npr,...
Ovaj Editin zapis čitam dan nakon što sam izvadio jedan kutnjak, gornju desnu sedmicu. Liječen 40 punih godina, a jučer se oprostili nas dvojica. Anestezija je privremeno smanjila bol odvajanja. A danas razmišljam o zubima koji odlaze. Možemo ih do duše zamijeniti umjetnima koji su vjerojatno zgodni jer ne bole. Ali umjetni su. Kao i toliko toga...
Tijekom nedavnog potresa sa moje police pala je jedna knjiga kojoj ne znam podrijetlo, vjerojatno sam ju naslijedio i možda, povremeno preslagujući ostale knjige s nje obrisao prašinu, pa i otvorio, prelistao. Možda i površno pogledom preletio uvodne stranice, ali zaranjanje u njezin sadržaj nekako čeka svoje vrijeme koje je obično u nevrijeme,...
Čujem vjetar i ne da mi se van, ali što je to vani? U toploj sam sobi, u toplom krevetu sam. Ali što je to u-nutra. Moja svijest možda? Svijest o tome da mi je toplo unutra, ali je moja svijest i to da je vani možda hladno jer bura puše. I jedno i drugo je svijesnost. Ali gdje je...
prozračja među riječima
https://m.youtube.com/watch?v=3zZraU2QkTA&feature=share
Moglo bi biti lako i malo za to treba.Jedan obrok - dvaNakon sna.Pa šetnja duga susret i riječ - dv'jeS namjernikom pokraj puta.No kako životNe stane u riječiPolako se vraćamTišini da me liječiPa krajem dana Običavam sjestiDok sumrak ne stišaSve utiske i vijesti.Da, moglo bi biti lakoMalo još za to treba Tek poglavlje dvaPrije sna.
Sve je pomalo kuhanje, kuha oko nas, u sebi kuhamo ili nam je mama odavno nešto skuhala pa se sjećamo. Najdraže su mi bili mamine torte i bakine lepinje. Sve je kuhanje, a mi papamo kao djeca čokolino. I probavljamo, ponekad dugo, dugo. Psihoterapija je zapravo probavljanje kroz osobnu i kolektivnu povijest neprobavljenih obroka. Ima tu svega i...
Volim kuhati juhu. Jednostavno ubacim svega po malo i pustim da se na laganoj vatri kuha. Liječi me kad mogu sam sebi pripremiti smjesu vlastite spontanosti u odabiru onoga što se našlo u vrtu, hladnjaku, na polici, u mojim mislima, osjećajima, sve promiješano kuhačom jutarnjeg nedjeljnog dana nakon lijepe večeri u društvu neobičnih ljudi što se...