Autentičnost

Ponekad se čini da nešto propuštamo

ako ne djelujemo odmah.

Ali možda propuštamo upravo tada

kada ne ostanemo.

Kada ne izdržimo prazninu,

neizvjesnost,

tišinu u kojoj se ništa još ne događa,

ali se sve priprema.

Možda je najvažnija vještina

ne znati kada djelovati,

nego znati kada čekati.

Znati razlikovati impuls od poziva.

Buku od signala.

Val od dubine.

U moru svega —

informacija, zahtjeva, očekivanja —

i u moru sebe,

postoji mjesto koje ne traži odluku.

Samo prisutnost.

Tamo se ne bira smjer,

tamo se pamti tko smo

kad nas nitko ne gleda.

I tek tada,

bez naredbe,

bez plana,

iz dubine se nešto pomakne.

Ne kao eksplozija,

nego kao tiho

"da".