Nešto se završilo

Nešto se završilo.

Tražimo ono što dolazi poslije.

Kao da ne možemo podnijeti mjesto između.
Eco je dugo gradio prostor.

Tek onda priču.

I ime ruže. 

Možda je i sa životom tako.
Najprije mjesto. Tek onda život.
Nešto je završilo. Novo nema ime.
U takvo vrijeme skupljamo stvari.

Ljude. Putovanja. Planove.

Kao da praznina mora biti ispunjena.
A praznina je samo prostor koji još nije zauzet.
Samoća je samo soba. 
Vrt. Kuća. Dan.
Šutnja.
A onda kretanje.
Automobil. Sporedna cesta.
Bez odredišta.
Predio se mijenja. Stane se gdje se stane.
Mirovati. Kretati se.
Ne pitati kamo vodi.
Možda život nije nešto što treba osmisliti.
Možda ga samo treba ne ometati.
Kao priču.
Koja još nije počela.
A već traje.