Susreti za ljude koji još uvijek traže
Za one kojima je potreban prostor u kojem se čovjek može ponovno sabrati i početi misliti vlastitim mislima.
Dugo godina radio sam individualno, a u posljednje vrijeme sve više razmišljam o ponovnom pokretanju grupa.
Ne zato što grupe daju više odgovora, nego zato što ponekad pružqju prostor za istinski susret i razgovor.
Pitanja nam pomažu otvoriti vrata, ali odgovori rijetko dolaze kao gotove istine već kao mali pomaci u razumijevanju.
S godinama sve više cijenim ljude s kojima je moguće ostati u otvorenom dijalogu. Danas mi se čini da je upravo takvih susreta najmanje, a možda su nam potrebniji nego ikad. Možda je upravo zato došlo vrijeme da ponovno razmislim o grupnim susretima i zajedničkom istraživanju onoga što nas kao ljude povezuje.
Zanimaju me susreti u kojima razgovor može krenuti od svakodnevnog događaja, filma, odnosa, životne krize ili duhovnog pitanja, a završiti na mjestu koje nitko unaprijed nije mogao predvidjeti. Ne kao rasprava u kojoj netko pobjeđuje, nego kao zajedničko istraživanje onoga što znači biti čovjek.
Vjerujem da nam grupe mogu ponuditi nešto što individualni rad ne može u potpunosti dati – mogućnost da sebe prepoznamo kroz susret s drugima, kroz njihove priče, pitanja, sumnje i uvide.
Ako vas privlači takav način susretanja i razgovora, javite se. Možda je vrijeme da ponovno stvorimo prostor za sporije, dublje i stvarnije dijaloge.
Ako još uvijek tražite sjednite. Pa da vidimo kamo će nas nas razgovor odvesti. Možda ćemo zajedno pronaći neka bolja pitanja.
( Možda sam mogao pokositi travu. Ali bagrem sam barem obrezao, ne slomivši ga).