U jednom djeliću sekunde dogodi se prijelaz iz nečega otprije u nešto novo. Noćas se slavio taj prijelaz. Vatrica je pucketanjem slavila tišinu, slušajući tu muziku zadrijemao sam. I probudih se, a u peći još ostalo žara. Pomislih - vestalka sam doma svog u kojem slavim motrenje toga što jest. Obnavljam oganj, to nešto čudesno u samome bivanju....
Kad sam kao dječak pisao pjesme pazio sam da se stihovi rimuju. U šestom mi je razredu jedna izašla u školskim novinama. Jedne veljače - pjesma o mačku. A u ožujku je pao duboki snijeg. Mačak je nestao, a ja prestao pisati neko vrijeme. Pišući sonete pri kraju studija istraživao sam zakutke svoje duše, bio sam u staroj bakinoj kućici...
Dunav je jučer nabujao. Dok je komad drveta odlomljen od stabla, nošen moćnom strujom, plovio pokraj obale jedna školjka ušuškana u ležaju od lišća privukla je Leu. Iz njezine tišine potekle su riječi:
Na početku i na kraju zahvalnost.
Još jedno jutro s Mirjanom, čitanje njezino uz čašicu razgovora. Kakogod se osjećali lijepo je dijeliti misli i stihove. Dogovor je da ću ovaj zapis i njezinu pjesmu objaviti. Kultura snova naziv je udruge u kojoj se posljednjih godina Mirjana druži sa drugim sanjarima. Oplemenjuju tako živote jedni drugima pa i slučajnim poput mene suputnicima....
Moje tijelo je vremeplov, poput riječkih ulica. Nešto povezuje ove ulice i mene. Pogled neki što bdije nad nama. Hoću li sresti nekog, biti prepoznat? Četrdesetak godina života sažima se u ovu šetnju Korzom, u ovaj pogled ka obzorju, pregršt sjećanja, smiraj.
Lijepo je živjeti, onako usput.
O ranjivosti koja ponekad naiđe želim pisati. O osjećaju izloženosti. Može se raditi o najobičnijem druženju uz kavu. Okružen ljubaznošću pa ipak tjeskoban. Sklon sam tada vjerovati u neku životinju skrivenu u grudima. Hesse je napisao roman o stepskom vuku koji se razjari za vrijeme jedne večernje posjete Harija Halera (glavnog lika) jednom...
Moja mama je također kao anđeo zaspala. U domu za starije, nakon jutarnje njege, samo je rekla da bi se još malo odmorila.
Ovaj program je jako koristan za tebe ako imaš potrebu biti saslušan/a, podržan/a i ako si otvoren/a razgovarati o svojim sljedećim važnim životnim pitanjima:
Patuljak stanuje u kući od zlata, ali kada iz nje izađe voli presretati ljude i prositi. Oduvijek je tako. Zapravo on bi mogao darivati njih, ali se pretvara da on treba pomoć. Zato, pretvarajući se da šepa na jednu nogu i frfljajući dok prosi on radi ono za što se osjeća pozvan. Prošenje je njegova misija. Rano ostavljen od roditelja...
Nakon jednog ispričanog sna Lucija i ja dogovorili smo da bi bilo zgodno da pokuša napisati priču žene zacementirane u zid koju je sanjala. Uz Lucijin pristanak priču objavljujem: