Ona je istinski lijepa. Pa kada kaže - divno je - ja treperim. Katkad me pomazi po glavi. Ali se ponekad i ljuti ili samo šuti, satima, danima. A ja, ja se nje bojim i čini mi se da ju volim, samo nju. Ja ću tako pisati i čekati njezinu pohvalu, nestrpljivo. I - kad ju dočekam - zbunjeno upitati...
Volim li se ja družiti? Ne baš previše, u posljednje vrijeme, čini se. Možda ponekad. Rijetko. Nekako se očekuje i podrazumijeva da si od onih koji se voli proveseliti uz društvo iće i piće. Ali kao se u takvim podrazumijevajućim fešticama gubi nešto od moga bića. A opet ne mogu reći da to nikako ne volim. Ti razgovori o koječemu...
Postoji to nešto nježno što skrivamo uvučeni poput puževa u kućicama. Mnogi i zaboravimo tu nježnu sadržajnost i grubošću se busamo o ovaj svijet koji smo sami osmislili uz pomoć nekog đavola valjda. Jer grub je ovaj svijet i mi stoga. A jučer gledam ljude na plaži sunčaju se poput puževa golaća. Smješkaju se. Ostaviše svoje kućice u svojim...
Nemir! Otkud? A sve se čini u redu. Postoji priča da su neki osjećali mir pred nasrtajima lavova. A danas - odemo na neko lijepo mjesto, odmoriti se i desi se nešto. Na primjer lavina u filmu Turist koji sam jučer gledao. Otac je pobjegao, majka ostala zaštitnički prigrlivši svoje dvoje djece. Srećom - lavina se zaustavila tik ispred terase...
tSve počinje s običnim zvukom ili slikom ili kao za mene jutros - okusom plazma keksa umočenog u linoladu. Sladim se. Mogu li uživati, a ne pomisliti kako bih slatko i sutra. Kako bih u slatkoći ostao zauvijek. Kako bih najradije zaboravio da i postoji gorko. Linolada mijenja moje stanje svijesti. Prožima me a da sama nije toga svjesna. I...
Meni ovaj odmor na početku ljeta paše. Već ujutro razmišljam o roštilju. Bagremovi su počeli rasti na kraju vrta. Puštam ih da blago divljaju i okružuju roštilj. Prikrivaju stolicu na sklapanje na kojoj ukošenih leđa sjedim i gledam vatricu koju palim puno ranije nego ću išta staviti iznad žara. Skupljam grančice pale s okolnih stabala. Nisu posve...
Stigao je - prvi dan godišnjeg. Gledam van. Ima li puževa u vrtu? Grm ivančica se širi, prekrasne su reći će Tihana kada se probudi. Slušam zidni sat, čujem mu kucanje, ali se kazaljke ne pomiču. Bolje je to nego u snu glavnog lika iz filma Divlje jagode. Taj sat bio je bez kazaljki. Moj barem ima kazaljke. Ali...
To neko ja koje bi se svidjelo, to neko ja koje bi uživalo, osjećalo sigurnost… hvatalo se za odnose, za slatke kolačiće, za račun u banci. Za bračno stanje, za misli misli misli. Za besmisli. To neko ja treba dobro izbatinati. A pogotovo filozofska nastojanja il' ono završio sam ovo, završio sam ono. Ili gle kako sam ja to samo...
Još jedna injekcija optimizma i mudrosti gospođe S. koja ovih dana uglavnom provodi u vrtu pljeveći travu. Ima je puno jer su kiše bile obilne. I mlade kozice rastu i to joj je velika ljubav, kaže. Jutros su joj koze dale 6 litara mlijeka od kojeg pravi sir. Sada je suprug s njima u šetnji obližnjom šumom, one ga prate...
Kako razgovarati? Ovih dana često se postavlja ovo pitanje. Kada se susretnemo sa potresnim, zbunjujućim događajima, iskustvima za koje nam se čini da nadilaze našu sposobnost razumijevanja, razgovor je važan za procesuiranje osjećaja i misli koje preplavljuju. Ipak u ovom tekstu nemam namjeru pisati kako razgovarati u konkretnoj potresnoj...
Jednom kad se osmjelimo tj kad nam postane navika ulaziti u vlastitu tajnu unatoč kaosu što ju okružuje polako postajemo osjetljivi i za tajnu drugih. I možemo ih pratiti kroz njihov vlastiti kaos do njihove vlastite tajne postojanja-postajanja osobom (ovo se modernim riječnikom zove psihoterapija, ali ima tu i drugih naziva kao prijateljstvo npr,...
Ovaj Editin zapis čitam dan nakon što sam izvadio jedan kutnjak, gornju desnu sedmicu. Liječen 40 punih godina, a jučer se oprostili nas dvojica. Anestezija je privremeno smanjila bol odvajanja. A danas razmišljam o zubima koji odlaze. Možemo ih do duše zamijeniti umjetnima koji su vjerojatno zgodni jer ne bole. Ali umjetni su. Kao i toliko toga...