Ako ne pomaknem sat ja mogu putovati kroz vrijeme. Kaskam za svima. Nekako po svom. I ja idem naprijed, ali sporije. Pa moj želudac više toga probavi premda se trudim manje. U ovo vrijeme kada svi stojimo i brojimo, čekajući da se sve vrati na staro - želim se smiriti. Zato ne pomičem sat. Moj vlak stoji na stanici. Mijenja...
Lijepo je ovo čuti od voljene: Ta tvoja nevezanost za ishod je izvor milosti. Kao da baciš sjeme, pustiš ga da klija bez micanja zemlje i provjeravanja da li klija. A u meni polje narcisa cvjeta.
Gledam, slušam vijesti jutros.
Ali to nisu moje vijesti, ja nisam odavde, ovo nasilje nisam ja, ovo takmičenje nisam ja, niti ove prepirke i pomama za vlašću i kupnja da bi se bilo netko i nešto nisam.
Ja sam slobodna šetnja šumom i radost pogleda u samoniklo bilje ja sam slušanje cvrkuta ptica što skakuću po granama,...
Jučer dok sam uživao u pogledu s Vratnika pomislih kako je zgodno ovo iskustvo: autom preko Kapele prema Senju, zaustavljanje na velebitskom sedlu, uspinjanje kojih pedesetak metara i onda... Nije baš neko planinarsko iskustvo autom doći ovako blizu vrha, potom malo uspinjanja, a onda pogled. Snijeg, more i otoci. Jutros razmišljam zašto bi se...
Veliko polje ispred polegnutog stabla. Netko se s motornom pilom igrao i oblikovao njegov donji dio. Srušeno ležeće stablo ispred natopljenog polja. Dok šetam moje se misli miješaju s mislima mojih prijatelja što na terapijskim susretima dijele svoje misli sa mnom. Tako je netko neki dan spomenuo riječ "otploviti" i ta me je riječ posjetila dok...
Pijem jaču kavu. Instant kava mi ne godi. U zemlji dosada. Želja za povlačenjem. Za odlaskom u šumu. Da li je medvjeđi luk počeo nicati? Znam da nije, ali volio bih da jest. Uskoro će. Šuma mi nedostaje.
Oblaci i lavež. Danas se ne čuju ptice. Cvrkuću li samo kad izranja sunce? Kao dijete pitam se. Čuje se pijetao. Pa i on je na čelu hodajućih ptica - kokica. Gledam ih kako čeprkaju po vrtu. Iz daljine čujem još jedno kukurikanje, piskutavo. Mladi pijetao koji se tek uči. Ovaj stariji, bliži mu odgovara s autoritetom. Ili tek...
Kada se desi urušavanje postanemo si nekako važni. Razbudi se nagon koji onda zovemo "veliko srce" i "svi smo jedno". Treba uživati unatoč patnji u tom iskustvu "velikog srca". Znamo naime, prisjećamo se, da to obično ne traje dugo. Ali želimo vjerovati! Utopije nisu bez smisla, one prizivaju raj koji je možda nekoć bio ili će možda jednom biti....
Čitam, kuham, šetam, osluškujem... probavljam iskustva iz prethodne godine. Očekujem goste - blagost i mladost u mislima i navikama. Vrebam ih poput mojeg mačka što mirno čeka pored krtičnjaka. Volim živjeti premda pomalo još uvijek zbunjen i začuđen. To nešto staro će proći i doći nešto novo, a ovo što tu mijenu promatra, to neko moje "ja" -...
I što ste radili tad u tom trenutku kad vam je falila ta osoba?
Postoji to nešto što nam je svima zajedničko, neka ista kaša u kojoj se kuhamo. Ali i u takvom ambijentu možemo osluhnuti tko smo i što smo, postati začin koji doprinosi okusu. Nisu mi jasni oni koji se ponašaju kao da nisu dio svega ovoga što se zbiva. Sliče mi njihovi protesti na neki mladenački bunt, kao kad se...
Iza virusa primjećujem preplavljujući strah. Obilje straha između tekstova i izjava. U redu je slijediti upute, u redu je da pazimo jedni na druge, ali mislim da je važno osim praćenja situacije u okruženju pratiti i vlatito stanje svijesti. To nije lako jer postoji i nešto što se zove "psihologija mase", a globalni protok informacija stvara plimni...